Knjiga eseja o rock-glazbi iz pera engleskog kritičara Nicka Kenta obuhvaća 27 eseja, opširnih prikaza i intervjua nastalih i objavljenih od sedamdesetih do devedesetih godina 20. st. u NME-u, The Faceu, Liberationu i drugim publikacijama i novinama. Za razliku od npr. MacDonalda koji je o rock and rollu pisao intelektualistički, a Murray o njegovom probijanju iz glazbenog podzemlja na kulturnu pozornicu, Nick Kent o rock and rollu piše s pozicija čovjeka koji je došao s ulice i koji najbolje od njih poznaje stvarni svijet rock-glazbenika i miljea u kojem se rock obožavao. Autodestruktivan kao i mnogi glazbenici, Kent je analitično pisao o onima s kojima se družio i koje je odlično razumio: o Whitney Houston, Davidu Bowieu, Jerryu Leeu Lewisu, Jimu Morrisonu, Johnu Lennonu, Eminemu, Johnyju Cashu, Neilu Youngu, Iggyju Popu i dr.
Vrlo dobro
