Taras Buljba je romantizirana povijesna novela smještena u prvu polovicu 17. stoljeća, koju je napisao Nikolaj Gogolj (1809. – 1852.). Na njoj se nalaze stariji zaporoški kozak Taras Buljba i njegovi sinovi Andrij i Ostap. Sinovi studiraju na Kijevskoj akademiji, a zatim se vraćaju kući, nakon čega trojica muškaraca kreću na put u Zaporoški Sič (stožer Zaporoških kozaka, koji se nalazi u južnoj Ukrajini) gdje se pridružuju drugim Kozacima i kreću u rat protiv Poljske.
Priča je prvobitno objavljena 1835. kao dio zbirke kratkih priča Mirgorod, ali se znatno proširena verzija pojavila 1842. s nekim razlikama u priči. Tekst iz 1842. Victor Erlich opisao je kao uzor građanske vrline i snagu domoljubne izgradnje, suprotstavljajući retoriku verzije iz 1835. s njezinim izrazito kozačkim šovinizmom.