Teodora je pripovijest Eugena Kumičića, objavljena prvi put 1889. godine i povezana s autorovim književnim zanimanjem za Istru, njezine krajolike te život domaćega stanovništva. U djelu se isprepliću opisne slike primorskoga prostora, društveni odnosi i osobne sudbine likova, uz naglašenu pozornost prema njihovu karakteru i moralnim izborima.
Kumičić pripovijeda realističnim, mjestimice naturalistički obojenim stilom, stvarajući ozračje u kojemu se svakodnevni život, obiteljske veze i društvene okolnosti međusobno snažno određuju. Teodora je vrijedan primjer hrvatske književnosti realizma i djelo u kojemu se prepoznaju autorova sklonost živopisnom prikazu sredine, osjetljivost za nepravdu te zanimanje za unutarnje sukobe pojedinca.