U svojoj dugogodišnjoj nastavničkoj i majstorskoj praksi, pored odjevnih
predmeta za odrasle, izrađivala sam i odjeću za djecu. Radeći odijelo za
majku, vrlo sam često izradila i odijelo za njeno dijete. U tom bi slučaju
dotična majka uvijek iskreno očitovala svoju radost što joj je i dijete lijepo
i uredno odjeveno. Majke su se najviše radovale tome što je odjevni predmet,
bez obzira na stepen finoće materijala, bio dobro skrojen i ukusno izrađen.
Poslije rata kod nas se stalno povećava broj djece, a time sve više raste
i potreba i potrošnja dječje konfekcije. N.aše zadružne radionice i tvornice
za dječju konfekciju nastoje da dječja odjeća bude po kroju što suvremenija,
a po izradbi što kvalitetnija. Njihov je rad uspješan i obiman, a ipak ne može
zadovoljiti sve potrebe i ukuse. Mnoge majke, osobito one u zabitnoj provinciji,
nemaju prilike ni ekonomske mogućnosti da svoju djecu snabdijevaju
isključivo dućanskom konfekcijom. One su uptićene na snalažljivost, na samopomoć
u kućnoj radinosti.