U predgovoru povodom 20. obljetnice objavljivanja prvog izdanja ove knjige autor govori o osnovnom motivu za njeno pisanje. Njegova želja je bila da pomogne u pokretanju tihe revolucije glede cjelovitog gledanja na smrt i brige za umirućeg, a time i na čitav način razumijevanja života i brige za žive. Autor je u tom svom naumu i uspio jer je duhovna učenja tibetanskog budizma na topao i jednostavna način prenio modernom čovjeku bez obzira koje vjeroispovijesti on bio. Knjiga je potaknula internacionalne programe edukacija i vježbi za pružanje duhovne pomoći umirućima, njihovim obiteljima i onima koji se brinu za njih.