Jedina dobra stvar s kojom se uvijek može računati u Century Cityju, kao i svugdje drugdje u ovom jebenom gradu, ako ćemo pravo, je to da će se onuda uvijek prešetavati pun kurac jebeno dobrih pičaka sa savršenim tijelima. A ja, eto, baš buljim u jednu takvu kad moja djevojka izjavi: "Jel bi htio da i ja tako izgledam?"
Upitam se bih li za tri sata utrošena na razgledavanje cipela
i ostalih pičkastih pizdarija ikako mogao zaraditi jednu jedinu
sekundu iskrenosti s Casey. Vjerojatno ne bih. Umjesto da joj
odgovorim, samo pogledam uvis, ni u što određeno, i kažem:
"Osjećaš miris pizze? Gladan sam."
Na putu prema restoranima prođemo pokraj knjižare pred kojom se stvorila repina sredovječnih žena, uglavnom kućanica, nekih s djecom. Nijedna nije komad. Sve izgledaju kao da su iz Valleyja ili možda iz Pasadene. Mrzim samog sebe zbog toga što ih uspijevam razlikovati...
Vrlo dobro
