„Tko sam pitaj fazane“ zbirka je kratkih proza, pjesama u prozi, proza nalik pjesmi u kojima autorica razlaže svakodnevicu s posebnim „pikom“ na tzv. male, nevidljive stvari, bića i pojave koje najčešće prolaze nezapaženo pod radarom.
Tematski doslovno ništa ne preskače, jer svakodnevica nameće pregršt tema, a kako sve čine mrežu bivanja, u kratkim formama priče, naoko pjesme ili proširenog aforizma često se nazire dnevnički zapis s neizmišljenim činjenicama a koje s odmakom sliče izmaštanosti. Svaki zapis ima posvetu.
Vrlo dobro
