U Travničkoj hronici Ivo Andrić prikazuje Travnik u godinama 1807.–1814., kada u osmanski grad stižu francuski i austrijski konzuli. Njihova diplomatska nadmetanja, susreti s vezirima i nastojanja da razumiju sredinu u kojoj su se našli odvijaju se u sjeni Napoleonovih ratova i promjenjivih odnosa europskih sila. Grad postaje mjesto na kojem se susreću različiti politički interesi, običaji i pogledi na svijet.
Kroz sudbine konzula, domaćih uglednika i stanovnika Travnika Andrić oblikuje široku sliku Bosne obilježene vjerskom i kulturnom raznolikošću. Kroničarski pripovjedni ton povezuje povijesne događaje s intimnim iskustvima pojedinaca, a u središtu romana ostaju susreti i nesporazumi između došljaka i lokalne zajednice. Djelo promišlja granice između Istoka i Zapada te način na koji velike političke promjene odjekuju u životu jednoga grada.