Roman Traženje pripada proznom opusu Bože Lovrića, autora čije se pripovijedanje oslanja na lirske impresije, autobiografske odjeke i osobno obojeno promišljanje. Za razliku od ranijih romana nadahnutih dalmatinskim, osobito splitskim životom, ovo je djelo usmjereno prema kozmopolitskoj temi i širem prostoru ljudskog iskustva.
Lovrićev tekst obilježavaju fragmentarna naracija, izražajna osjetljivost i naglašena unutarnja atmosfera. U središtu je potraga koja se ne iscrpljuje u vanjskom događanju, nego otvara pitanja identiteta, smisla i čovjekova odnosa prema svijetu. Traženje tako donosi prepoznatljivo lirski oblikovanu prozu hrvatske književnosti prve polovice 20. stoljeća, na granici između romana i subjektivnog pripovjednog zapisa.