Tražim pomilovanje pjesnička je zbirka oblikovana kao lirska rasprava s Dušanovim zakonikom. Desanka Maksimović preuzima jezik zakona, njegove odredbe i stroge društvene odnose te ih pretvara u prostor pjesničkog propitivanja. Glas pjesnikinje zauzima se za čovjeka suočenog s nepravdom, osudom i bezosjećajnošću vlasti, a povijesna se građa ne zadržava u prošlosti, nego postaje odjek suvremenih moralnih pitanja.
U središtu zbirke nalazi se suosjećanje prema slabima, izopćenima i kažnjenima, kao i stalna napetost između slova zakona i ljudske potrebe za milošću. Pjesme su istodobno promišljene i emocionalne, oslonjene na razgovor s vlašću, poviješću i savješću. Arhaični okvir suprotstavljen je jasnom, neposrednom izrazu, pa zbirka djeluje kao angažirana obrana dostojanstva pojedinca i poziv na pravednije razumijevanje čovjeka.