Tremenda je lirski spjev u kojem Nikola Šop oblikuje viziju svijeta obilježena jezom, prazninom i gubitkom. U središtu je doživljaj rasapa: nestaje oslonac u tjelesnosti, a s njim se urušava i predodžba ljepote. Pjesnički glas suočava se s prostorom koji više ne obećava beskraj ni cjelovitost, nego otkriva bezdan i osjećaj izgubljenosti.
Šop spaja kozmičke slike s intimnim, gotovo meditativnim promišljanjem o čovjeku i njegovoj ranjivosti. Tremenda se tako čita kao mračna, simbolična poema o granicama tijela i duha te o svijetu u kojem se nekadašnji red pretvara u prijetnju. Sažet i sugestivan izraz ne nudi jednostavne odgovore, nego čitatelja uvodi u atmosferu tjeskobe i metafizičke nesigurnosti.