Charles Frazier 1997. godine započeo je rad na svom debitantskom romanu Studengora u dobi od četrdeset šest godina. Na poticaj supruge Katherine dao je otkaz na fakultetu gdje je radio kao predavač i posvetio se isključivo spisateljskom radu.
Pisao je sporo i mukotrpno nadajući se kako će njegovu knjigu kupiti barem desetak tisuća čitatelja – uglavnom američkih Južnjaka. No roman o ranjenome vojniku-dezerteru Konfederacijske vojske koji se odluči vratiti jedinoj pravoj ljubavi, postao je moderni klasik i prodao se u vrtoglavoj nakladi od četiri milijuna primjeraka, dok je ekranizirana Oscarom nagrađena verzija interes za djelo višestruko povećala.
Tijekom rada na Studengori bivši je profesor naišao na priču s kraja devetnaestog stoljeća o devedesetogodišnjem bijelcu koji je danima govorio isključivo na jeziku Indijanaca Čerokija te bio zatvoren u umobolnicu u Raleighu. Ova je zanimljiva zgoda poslužila kao temelj njegova novog djela, romana Trinaest mjeseci.
Djelo je ispričano glasom drevnog Willa Coopera, koji je u dobi od dvanaest godina kao siroče prodan u pleme Indijanaca Čerokija, gdje je očinsku figuru pronašao u plemenskom starješini Bearu, a dom među ljudima iz njegova plemena, razvijajući veze koje će oblikovati njegov karakter.
Will s vremenom kupuje stotine hektara zemlje u svoje i Bearovo ime te, tada već kao državni senator, putuje u Washington, gdje se pokušava izboriti da pleme ne tjeraju sa zakonski kupljenog posjeda.
Glasom prepunim i humora i čežnje, Will će ispričati priču o cjeloživotnoj potrazi za domom, gladi za bogatstvom i pustolovinom, o ponovnom osovljavanju uništene kulture, te iznad svega, o neumornoj potrazi za strašću. I za ovaj su roman kupljena filmska prava, pa se uskoro očekuje i ekranizacija.
Dobro
