Trinaesti učenik Ivana Goluba kratka je pjesnička cjelina nadahnuta biblijskim i kršćanskim iskustvom. U središtu je naslovna slika čovjeka koji se, pozvan Kristovom blizinom, pridružuje apostolima kao njihov „trinaesti učenik“. Golub ne pristupa toj predodžbi kao udaljenoj vjerskoj temi, nego je pretvara u osobno promišljanje o pripadanju, vjeri i susretu s uskrsnom stvarnošću.
Svojstven spoj pjesničkog i teološkog izraza oblikuje stihove u kojima se duhovnost iskazuje nenametljivo, kroz blizinu i ljudsko iskustvo. Zbirka otvara prostor za razmatranje odnosa pojedinca prema Kristu i zajednici, a biblijski motivi postaju polazište za intiman, suvremen lirski govor. Djelo pripada Golubovu pjesničkom opusu u kojem se vjerska misao i poezija susreću u sažetom, meditativnom obliku.