"Tristano umire" (2004.), posljednji objavljeni Tabucchijev roman, kruna je njegova dugogodišnjeg spisateljskog rada. Riječ je o dugačkom solilokviju čovjeka na samrti, čovjeka koji pokušava ispričati svoj život piscu kako bi ga potonji mogao ponovo oživjeti u književnom djelu. U priči, presijecanoj fragmentima talijanske političke stvarnosti, Tristano niže halucinantne retrospektive rata, fašizma pod Mussolinijem, pokreta otpora u kojem je sudjelovao, proživljenih ljubavi. U ovom komornom romanu nalazimo sve Tabucchijeve opsesije: problem pisca i njegovoga dvojnika preuzet od Pessoe, pitanje značenja književnosti i njezinoga odnosa prema stvarnosti, pitanje znači li herojstvo hrabrost, a kukavičluk znači slabost. Kako napisati priču jednog života i “tko svjedoči za svjedoka” (citat Paula Celana kojim započinje roman)?
Vrlo dobro
