Stihovi "Trojedne" postojali su, ma kako to neobično i čudno zvučalo, već i mnogo prije nego ih je A.P.Kezele počeo zapisivati. Postoje zacijelo oduvijek kao zamisao, kao Ljubav, i strpljivo su kroz stoljeća čekali ruku pjesnika i vidjeoca da ih nasluti, da ih prepozna, da ih zapiše, da ih iznese na svjetlo dana. Sama je Trojedna odabrala onog tko će je napisati. Svi dosadašnji i svi budući stihovi koji govore o ljubavi muškarca i žene, o ljubavi i pripadanju čovjeka i božanstva, svi koji govore o radosti i vjernosti, o ostvarivanju naizgled neostvarivih snova, o dosezanju naizgled nedosezivih vrhunaca, svi takvi stihovi pripadaju "Trojednoj", kao što i sama Trojedna pripada svakom čovjeku koji ljubi slobodno, spontano i bezuvjetno.
Vrlo dobro
