Tvrđava je roman o Ahmetu Šabi, mladom čovjeku koji se nakon ratnog iskustva vraća u Sarajevo i pokušava započeti mirniji život. Suočen s posljedicama nasilja, društvenim nepravdama i nepovjerenjem, on traži svoje mjesto među ljudima te nastoji sačuvati vlastito dostojanstvo i moralnu čvrstinu. Njegova svakodnevica postaje prostor propitivanja odnosa između pojedinca i zajednice, slobode i vlasti.
U središtu romana nalazi se metafora tvrđave kao zatvorenosti koja može obilježiti čovjeka, društvo i čitavo vrijeme. Selimović isprepliće povijesni okvir s dubokim promišljanjem o strahu, odgovornosti, smislu i mogućnosti sporazumijevanja. Za razliku od turobnog beznađa, roman naglašava potrebu za bliskošću, ljubavlju i vjerom da se iz osobne i društvene zatvorenosti ipak može pronaći izlaz.