Autobiografska proza i esejistički zapisi u kojima Ivan Supek – ugledni hrvatski fizičar, filozof i humanist – u prvom licu progovara o vlastitom životnom putu, intelektualnim formacijama i moralnim dvojbama svojega vremena. Knjiga donosi razmišljanja o znanosti i njezinoj odgovornosti, o odnosu pojedinca i društva, o ratu, humanizmu i ulozi intelektualca u suvremenom svijetu. Supekov stil odlikuju jasnoća, erudicija i etička angažiranost, a tekst je istodobno osobno svjedočanstvo i promišljanje šireg povijesnog konteksta. Zanimljivo štivo za čitatelje koje privlače memoari istaknutih intelektualaca, povijest ideja te pitanja znanstvene i društvene odgovornosti.