Roman Ivana Lovrenovića U sjeni fantoma dragocjeno je književno djelo, impresivan primjer spisateljskog umijeća i intelektualne etičnosti. Može ga se čitati kao autorovu ispovijest u kojoj opisuje svijet intimnih uspomena i trauma, kao memoar posvećen obiteljskoj tragediji, kao povijesni roman koji zaokružuje vremensko razdoblje čitavog jednog stoljeća, stoljeća obilježenog sukobima ideologija i ratovima u kojima su živote izgubili milijuni ljudi. Na koncu, ali ne manje važno, ovaj roman može se razumjeti i kao hommage svim ljudima koje je žrvanj historije samljeo, učinio ih nestalima i nevidljivima, ali još više članovima njihovih obitelji koji su se morali suočiti s dvostrukom boli: na jednoj strani s neizmjernom čežnjom zbog nestanka dragih ljudi, a na drugoj s društvenom stigmatizacijom i marginalizacijom. Lovrenović je vrhunski majstor pera kad je riječ o književnim, ali i esejističkim, publicističkim i putopisnim tekstovima. Roman U sjeni fantoma pravi je intelektualni užitak i spada u grupu najvećih književnih ostvarenja na južnoslavenskom jezičnom području. Takvi romani ne mogu ni nastati odjedanput, nego nastaju desetljećima, i kako i sam autor zaključuje, ostaju nedovršeni. — Drago Bojić
Vrlo dobro
