Priča se odvija u Istanbulu, a započinje kad profesor povijesti Muštak Serhazin primi telefonski poziv od Nuzhet, žene koja ga je dvadeset godina ranije napustila i otišla živjeti u Chicago. Kad ga ona nakon dva desetljeća nejavljanja ležerno pozove na večeru, kao da su stvari među njima posve normalne, Muštak doživi snažan emocionalni stres. Muštak pati od rijetkog poremećaja, gubitka kratkotrajnog pamćenja – kad iskusi snažno uzbuđenje događa mu se da na nekoliko sati izgubi pojam o vlastitom identitetu i o onome što je radio ili gdje je bio. Nakon telefonskog poziva Muštak gubi svijest, a kad ponovno dođe k sebi ustanovi da se nalazi ispred Nuzhetinog stana. Vrata su otvorena i on ulazi i zatječe Nuzhetin leš. Nuzhet je ubijena otvaračem za pisma na čijoj je dršci tugra sultana Mehmeda Osvajača.
Kao povjesničar s krhkim i kompleksnim psihološkim ustrojem Muštak Serhazin fascinantan je i kao istraživač i kao narator. S referencama na Freudov esej “Dostojevski i ocoubojstvo” i na Tolstojevu Kreutzerovu sonatu te na tursku povijest – osobito razdoblje vladavine Mehmeda Osvajača, koji je donio Dekret o bratoubojstvu – Ümitov roman istražuje koncept ubojstva kao metafore. Glavna tema romana nije toliko identitet ubojice, koliko povijesni i psihološki pritisci koji ljude navode da postanu ubojice. Socijalni, povijesni i psihološki aspekti čine ovaj roman višeslojnim, a jedno od zanimljivih pitanja s kojim se čitatelj suočava je sljedeće: Je li povijest sačinjena od događaja u prošlosti ili od tumačenja koja tim događajima pridaju povjesničari?
Vrlo dobro
