Kvaliteta udžbenika temelji se na kompetencijama učitelja i nastavnika koji sudjeluju u oblikovanju ciljeva obrazovanja. Svojom kreativnošću učitelj i nastavnik postaju mjera virtualnog svijeta primijenjena na nastavnu gradu, jer oni svojom senzibilnošću pronalaze pravi omjer između udžbeničkoga i virtualnoga, odnosno aplikativnoga i kreativnoga. Spoj znanosti i struke u odgojno-obrazovnom procesu pretpostavlja odgovornost učitelja odnosno nastavnika kao korektivne spone između znanosti i prakse.
Prema tome, vrijeme je za istrgavanje udžbenika iz okrilja državnog interveniranja, prigodničarskog prekrajanja i političke kozmetike.