U knjizi Umjetnici tamnog sjaja iskristalizirala se akribija i erudicija njena autora, u njoj se zrcali i veliki naučenjački oprez i poštenje primarijusa Neimarevića. Izbjegavajući devetnaeststoljetno passe postamentiranje pseudoteorije Cesare Lombrosoa o približavanju genijalnosti i ludila, kao nelogično i kao generalizaciju, još uvijek je do kraja neistražen odnos duševne bolesti i umjetničke i znanstvene kreativnosti. Da li bi oboljeli umjetnici bili uspje- da nisu nikada oboljeli e oboljevanje otvorilo neka dodatna vrata u nesvjesno, odakle svaki umjetnik zapravo crpi nova nadahnuća, odakle dolaze epifanije i muze sa sadržajem za svoje stvaralaštvo? Nesporno je samo da u stanju akutne psihoze umjetnička djelatnost sistira, kao što je i Tin Ujević priznao da u pijanstvu nije napisao niti retka. Mnoge je umjetnike duševna bolest trajno onesposobila, dok su neki možda upravo zahvaljujući njoj procvjetali i dali fantastične doprinose svjetskoj umjetničkoj baštini. prim. dr. sci. Ljubomir Radovančević
Vrlo dobro
