Distopijski roman švedske autorice Ninni Holmqvist zamišlja društvo u kojem se žene starije od pedeset i muškarce od šezdeset godina, koji su samci, bez djece i rade u neisplativim granama industrije, šalje u zajednicu „nepotrebnih“ stanovnika zvanu „Ustanova“. Svi oni dobivaju raskošne stanove smještene među prekrasnim vrtovima i imaju besplatan pristup najrazličitijim uslugama: hrane se gurmanskim jelima, odlaze na zabave, masaže i u saune. To je naizgled idilično mjesto, ali postoji kvaka: stanovnici – znani kao „nepotrebni“ – moraju sudjelovati u različitim medicinskim eksperimentima i donirati svoje organe „potrebnima“, jedan po jedan, sve do završne donacije. Kada Dorrit Weger stigne u Ustanovu, pomirena je sa sudbinom. No jedan susret s „nepotrebnim“ kolegom piscem sve će promijeniti.
Ovo je roman o mirenju sa životom i nenadanoj ljubavi, o boli i suosjećanju, ali i okrutnosti društva prerušenoj u brigu o svojim stanovnicima, sve u skladu sa zakonima „demokracije“ i kapitala.
Jezik Ninne Holmqvist jednostavan je, katkad poetičan, katkad klinički precizan i činjeničan dok dočarava raskoš, automatizam i okrutnost tog, ne tako nemogućeg svijeta. Ovaj istodobno zastrašujući i dirljiv roman, u kojem odjekuju brojna djela distopijske fikcije, postavlja važna pitanja o vrijednosti i smislu ljudskog života. Knjiga je to koja ne može ne izazvati rasprave.
Vrlo dobro
