Latica je devetogodišnja djevojčica koja ne nalazi zajednički jezik sa svojom vrlo zaposlenom i rijetko prisutnom majkom Sonjom. Tako provodi mnogo vremena u kući najbolje prijateljice Petre koja ima sve ono za čime Latica čezne: braću s kojom se može igrati, brižnu baku koja peče kolače i djeda koji s unucima pušta zmaja, pse i mačke…Ima osjećaj da ju nitko ne razumije i da je život prema njoj nepravedan. Naposljetku odlučuje: imat će i ona svoju baku pa makar ju morala usvojiti! Nakon što se skoro izgubi prateći nepoznatu staricu i ušavši u pogrešan vlak, stvari se počinju odvijati na neočekivan i za Laticu konačno povoljniji način. Ovaj roman za djecu suprostavlja moderan način života (Latičina obitelj, posebno osobnost majke) s onim tradicionalnijim (Petrina obitelj), a uz utkane priče te kajkavsko narječje kojim govore neki od likova i krapinski kraj kao mjesto radnje pripovijeda i priču o djetinjstvu nekad i danas. Uči nas da nikada ne smijemo odustati od onoga što nam unutarnji glas govori te da odrasli mogu od djece naučiti puno, ako ih vide, slušaju i shvaćaju ozbiljno.
Vrlo dobro
