Izloženo je 80-ak djela, među kojima su rani radovi Van Gogha i Pieta Mondriana te još desetorice umjetnika haaške slikarske škole koji su izravno ili neizravno utjecali na Mondrianovo i Van Goghovo umjetničko stvaralaštvo.
Kustosica izložbe Jasmina Bavoljak uz ostalo ističe kako je o postavljanju izložbe u Zagrebu s haaškim muzejom pregovarala tri godine. Naglasila je da je to prvorazredan likovni i kulturni događaj u Hrvatskoj.
Objašnjavajući važnost haaške slikarske škole, koja je odigrala veliku ulogu u umjetnosti s kraja 19. i početka 20. st., istaknula je kako je ta škola smatrana preradikalnom i rušilačkom za tadašnji nizozemski romantizam.
Zbog toga su, dodala je, nastala djela koja su realistički prikazivala bezimene ribare i seljake na polju, njihov mukotrpan rad, prizore iz obiteljskog života koji odražavaju njihov način preživljavanja.
No formalno, efekti svjetla i sjene nastavljaju slavnu slikarsku tradiciju započetu Rembrandtom i Vermeerom, a na slikama njihovih nastavljača, pripadnika haaške slikarske škole, naslućuje se razdvajanje boje i čarolija sunca, poglavito na Van Goghovim slikama, istaknula je Bavoljak.
Rani radovi slavnog Mondriana također nastaju pod velikim utjecajem ugledne haaške škole, podsjetila je, potkrijepivši to njegovim slikama pješčanih dina. On slika tako da bezbroj puta ponavlja isti prizor, najavljujući njihovu redukciju geometrijskim oblicima, koja će zauvijek skrenuti tijek povijesti umjetnosti, istaknula je Bavoljak.
Vrlo dobro
