Fra-Ma-Fu i Andrija Maurović. Jedno od najplodnijih i najpopularnijih imena zagrebačkog i hrvatskog žurnalizma 30-ih godina XX. stoljeća, bio je Franjo Fuis (1908.-1943.), poznat po pseudonimu FRA-MA-FU kojim se najčešće potpisivao na svoje novinske priče i romane.
Može li se Fuisova "Velika glad…" nositi sa suvremenim primjerima popularnog romana i zahtjevima onog, gotovo fiktivnog, čitatelja takvih djela? Unatoč zastarjelosti leksika, tema, motiva i likova, čini mi se da može. Imamo li na umu kako je samo velikima uspjelo poći za rukom istrgnuti pulp iz vremena u kojem je nastao (primjeri Roberta E. Howarda i H. P. Lovecrafta govore dovoljno sami za sebe) stvar postaje zanimljivija.
Fuisovo pismo strastveno je pismo, prožeto golemom energijom koja probija iz svake stranice i iz koje se zrcali radost izmišljanja svjetova, likova i avantura na kakvu se rijetko nailazi, pogotovo u vremenu koje je raskrstilo s poimanjem književnosti kao popularnim medijem. Fuisov je jezik zavodljiv, ispunjen ritmovima džungle i konstantnom nervozom borbe na život i smrt. U prikazima borbe i najobičnijeg iživljavanja nad nemoćnim protivnikom Fuis je nevjerojatno brutalan (scena prvog Higinsovog susreta s domorodačkim toljagama gotovo je naturalističkog karaktera), a dinamika susreta čovjeka i prirode, civilizacije i divljine nimalo ne zaostaje za takvim intenzitetom.
Velika Glad u Plemenu Gula-Gula je objavljen prije točno 75 godina na stranicama tjednika "MIckey Strip".
Kao novo
