Monografija je posvećena splitskom arhitektu, povjesničaru umjetnosti i konzervatoru Vicku Andriću (1793.-1866.), jednoj od najistaknutijih ličnosti na kulturnom polju djelovanja u devetnaestom stoljeću ne samo u Splitu i u Dalmaciji, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Stjecajem nepovoljnih okolnosti taj talentirani arhitekt i znanstvenik nije uspio ostvariti ni jedan svoj građevni projekt, niti objaviti dva svoja znanstvena djela o Dioklecijanovoj palači i njezinim podrumima.