Vješturkov tanac zbirka je pjesama Sonje Manojlović iz njezina zrelijeg stvaralačkog razdoblja. U njoj se pjesnički govor oslanja na modernističku razigranost, ludizam te elemente čudesnog i fantastičnog, stvarajući pomaknutu, višeznačnu sliku svakodnevice. Naslovni „tanac” pritom upućuje na pokret, igru i nepredvidivo povezivanje riječi, prizora i asocijacija.
Pjesme se odlikuju slobodnim odnosom prema jeziku, začudnim spojevima i ironijskim odmakom. Iza igre zvukom i značenjem otvaraju se pitanja identiteta, odnosa prema svijetu i iskustva suvremenog života. Zbirka traži pažljivo čitanje, ali istodobno zadržava neposrednost, ritam i vedru napetost pjesničke imaginacije.