Vojvodina Miroslava Antića lirska je poema posvećena panonskoj ravnici, njezinu krajoliku, ljudima i slojevitoj povijesti. Pjesnik je prikazuje kao prostor širokih polja, vinograda, sela, rijeka i snažnih običaja, ali i kao zemlju obilježenu siromaštvom, sukobima, vjerom, radom i stradanjem. U središtu nije razglednički prikaz pokrajine, nego složen, emotivan odnos prema zavičaju koji istodobno privlači, boli i izaziva otpor.
Antićev izraz je ritmičan, slikovit i pun suprotnosti. Uz motive svakodnevnoga života, poljoprivrede, sajmova, crkava i vojvođanskih pjesama, u stihovima se prepliću kolektivno pamćenje i osobni doživljaj. Vojvodina se tako oblikuje kao živi pjesnički lik – široka, nemirna i proturječna, ali duboko ukorijenjena u jeziku i iskustvu svojih ljudi.