HONORE DE BALZAC (1799.-1850.) bio je jedan od prvih profesionalnih pisaca u francuskoj književnosti. To znači čovjek koji živi isključivo od pera, koji se pogađa s izdavačima i publikom i koji im robuje pišući. Tjeran ne samo nezasitnom ambicijom i golemom stvaralačkom energijom nego i nuždom da bar djelomično namiri dugove, on umire u pedestprvoj godini od iscrpljenosti, ostavljajući iza sebe između petnaest i dvadeset tisuća stranica mukotrpnog rada. Balzac je pravi predstavnik svog vremena i sam svoj najtipičniji lik. Za razliku od plemića Chateaubrianda, Vignvja ili Lamartinea, on je rođen u trgovačkoj građanskoj sredini (obitelj se nekada zvala Balssa, a česticu "de" dodao je svom imenu sam Balzac nakon 1820. godine). U toj sredini novac je jedino mjerilo uspjeha; ljubav, brak, poštenje, moć i slava, sve je na prodaju i sve ima svoju cijenu. Balzac je rođen u Toursu 1799., u godini kad završava francuska revolucija i kad počinju njezine posljedice.
Vrlo dobro
