Sredina je devedesetih godina prošlog stoljeća. Udovac Tom Kettle posljednjih devet mjeseci, od umirovljenja iz policije, provodi u mjestašcu Dalkey, iz stančića u nadgradnji viktorijanskog zamka svakodnevno promatrajući ćudljivo Irsko more. Nije nesretan, ali ni sretan, dane provodi mireći se s time da, dok gubi snagu i zamašnjak, njegov život polako kreće u smiraj.
Devet mjeseci intenzivne samoće, koja prerasta u usamljenost, naglo prekida posjet dvaju mladih kolega, detektiva raspoređenih na nerazriješeno ubojstvo čiju je istragu nekoć vodio upravo Tom. Pojava neočekivanih gostiju vraća ga u neko sretnije razdoblje, kad je sa suprugom June podizao dvoje djece, Winnie i Josepha, no otvara i odavno zaključanu kutiju bremenitih sjećanja na dane djetinjstva obilježene institucionalnim zlostavljanjem, kolektivnim teretom prošlosti Irske.
Tako se potraga za novim dokazima pretvara u prebiranje po istovremeno divnim i bolnim uspomenama, no šetnja stazom sjećanja prepuna je stranputica što uskoro otvara pitanje o vjerodostojnosti nepouzdana pripovjedača.
Oda ljubavi prema čovječnosti, priodi i životu, priča o neraskidivoj povezanosti s morem, roman Vrijeme onkraj sjećanja nagrađivanog irskog pisca Sebastiana Barryja, lani nominiran za nagradu Booker, priča je o sjećanju i njegovim varljivim igrama, o sreći i gubitku, o onome što proživljavamo, s čime živimo i što ostaje iza nas.
Vrlo dobro
