Knjiga oslikava tranzicijske prakse u urbanizmu Zagreba pokušavajući ih komparirati sa onim u razvijenijim sustavima Europe. Dobar dio tekstova sačinjavaju stručni članci objavljeni u dnevnom tisku (Vjesnik, kulturna rubrika) i stručnim časopisima (ČIP i različite publikacije izdavane povodom seminara i stručnih događanja).
Tekstovi u knjizi sugeriraju različita rješenja i koncepte urbanističke dokumentacije (GUP, neformalni planovi, gradski projekti), kao i planerska iskustva europskih gradova - Pariza, Lyona, Lisabona, Minhena, Helsinkija i drugih.
Knjiga se može promatrati kao kritički prilog analizi tranzicijskog urbanističkog planiranja, ali i kao moderator promjena gradskih praksi u planiranju.
Vrlo dobro
