Zagrepčanka Branislava Glumca roman je o odrastanju, pobuni i traženju vlastitoga identiteta u Zagrebu socijalističkoga razdoblja. U središtu je Marijana, mlada žena iz povlaštene obitelji koja odbija prihvatiti vrijednosti i pravila sredine u kojoj je odrasla. Krećući se između različitih društvenih slojeva i gradskih prostora, suočava se s obiteljskim licemjerjem, društvenim očekivanjima i vlastitim proturječjima.
Posebno mjesto u romanu zauzima njezin odnos s Vanjom, mladićem iz drukčijega društvenog okruženja. Njihova strastvena i nemirna veza otvara pitanja klasnih razlika, slobode, morala i cijene osobnog izbora. Glumac pripovijeda izravnim, razgovornim i provokativnim jezikom, uz neuobičajenu sintaksu i izostanak interpunkcije, čime stvara živ, ubrzan ritam. Zagrepčanka je prepoznatljiva kao važan primjer proze u trapericama i roman koji je obilježio hrvatsku književnost druge polovice 20. stoljeća.