Naratorica u romanu je studentica filozofije koja, tragajući za samom sobom, prolazi kroz živote
neobičnih i intelektualno vrlo snažnih i raznolikih
muškaraca. Sedmorica koju opisuje u romanu uglavnom su od nje stariji dvadesetak i više godina. Vjerujući kako muškarci, a ne žene, kontroliraju „zakone" (umjetnost, ponajprije), Marie ispituje vezu književnosti i njezinih likova, odnosno književnosti i onih koji je stvaraju. Sedmi muškarac je muškarac za kojeg je, osobno, ponajmanje zainteresirana, ali u psihološkoj krizi u kojoj se našla, autorici vjerojatno najpotrebniji: psihijatar.
Connie Palmen pripada generaciji koja je zainteresirana za život, posebice radost i smijeh. Njezin se talent ne ogleda samo u naraciji, on je prije svega u izuzetnoj sposobnosti zapažanja detalja koji, kroz nečije ponašanje, otkrivaju narav.
Vrlo dobro
