U hrvatskoj znanosti o književnosti već dugo se nije pojavilo djelo koje se posebno bavi starom hrvatskom književnošću iz vizure jednog stranca. J. Rapacka je znanstvenica koja je danas najkompetentniji proučavatelj hrvatske književnosti (osobito starije) u slavenskim zemljama. Vrijednost je njezina rukopisa kako u temama koje obrađuje, tako i u znanstvenoj metodologiji. Naime, autoričino znanstveno proučavanje odlikuje se metodološkim pluralizmom, razvidnim prvenstveno po tome što svaki analizirani problem postavlja u neobično široki kulturološki kontekst. Taj se pluralizam, kao i interdisciplinarni pristup predmetu manifestira i u sposobnosti teoretskog uopćavanja određene književne pojave, te u velikom i preciznom povijesnom znanju, jednom riječju u enciklopedijskoj širini u pristupu svakom pojedinom proučavanom problemu. Sve navedeno rezultiralo je izvanredno vrijednom knjigom o hrvatskoj književnoj kulturi ranog i ranijeg novovjekovlja. Sažeci na engleskom jeziku, kazalo imena.
Vrlo dobro
