Romanesknik Davida Maloufa zamišlja posljednje godine rimskoga pjesnika Publija Ovidija Nazona, prognanoga iz Rima u zabačeni Tomis na obali Crnoga mora. Suočen s nepoznatim jezikom, običajima i krajolikom, Ovidije postupno preispituje vlastiti identitet, odnos prema civilizaciji i granice svijeta koji je dotad poznavao.
Njegov susret s divljim dječakom, odraslim među životinjama, pokreće duboku i neobičnu priču o jeziku, pripadanju i preobrazbi. Malouf povijesno polazište pretvara u lirski, meditativni roman u kojem se dodiruju priroda i kultura, sjećanje i sadašnjost, ljudsko i neljudsko iskustvo. Zamišljeni život ističe se poetskim stilom i atmosferom tihe, unutarnje promjene.