U odličnom romanu Zamrznuto vrijeme (Die gefrorene Zeit), nagrađenom Nagradom Europske unije za književnost 2012., autorica Anna Kim nastavlja gdje je stala u svojemu debitantskom proznom djelu Die Bilderspur (Trag slika), istražujući koncepte kao što su drugi/drukčiji i njihovo odražavanje na sadašnjost. Više od trideset tisuća ljudi vodi se kao nestalo pri Međunarodnom odboru Crvenog križa od svršetka rata u bivšoj Jugoslaviji. Do danas ih se uspjelo identificirati nešto više od dvadeset tisuća. To je pozadina priče što je Anna Kim priča u svojoj knjizi: potraga Kosovara Luana Alushija za svojom nestalom suprugom Fahrijom i postupno prodiranje pripovjedačice, relativno neiskusne zaposlenice Crvenoga križa, u kompleksni kontekst iza tog traumatičnog događaja.
Tako glavna junakinja – ispunjavajući uz Luanovu pomoć ante mortem upitnik kako bi doznala što više podataka o njegovoj ženi – upoznaje svakodnevni život albansko-srpske konfliktne zone na Kosovu, kao i zahtjevan rad arheologa, forenzičkih medicinara i antropologa… Pritom se pred njom otvaraju nepregledni svjetovi prepuni fragmentiranih sjećanja, prekinutih biografija i nepovratnih životnih trenutaka. Dokumentarni aspekt ipak je samo površinski sloj romana. U njegovoj dubini, Kim kroz svoje likove i njihovu potragu za nestalom osobom istražuje razarajući učinak što ga gubitak ostavlja na one koji ostaju, odnosno ukazuje na bespomoćnost koja se javlja dok se njihovi životi nastavljaju u zamrznutom vremenu. Ova mješavina činjenica i snažnih, nabijenih osjećaja čini Zamrznuto vrijeme dirljivim promišljanjem gubitka i traganjem za završetkom.
Kao novo
