Zapisnik Vladimira Kavčiča polifoničan je povijesni roman o traumatičnim poslijeratnim događajima u Sloveniji, osobito o dachauskim procesima. Radnja je oblikovana poput svjedočenja pred istražnim povjerenstvom: različiti glasovi iznose svoja sjećanja, tumačenja i opravdanja o ratnoj likvidaciji čovjeka proglašenog izdajnikom. Tako se postupno otvaraju složena pitanja krivnje, odgovornosti, straha i istine.
Umjesto jedinstvene i pouzdane pripovjedne perspektive, roman gradi napetost sučeljavanjem iskaza. Svaki svjedok donosi vlastitu verziju događaja, pa se granice između osobnog sjećanja, ideološkog tumačenja i prikrivanja neprestano pomiču. Kavčič pritom propituje kako političko nasilje nastavlja djelovati nakon rata te kako zajednica pokušava prešutjeti ili objasniti vlastite zločine. Zapisnik je ozbiljno, dokumentaristički intonirano djelo o kolektivnom pamćenju i teško dohvatljivoj istini.