Po svojim je pripovjednim interesima, ali i po značaju za povijest književnosti, Byattičino Zaposjedanje usporedivo sa Ženskom francuskog poručnika Johna Fowlesa: slično Fowlesovome, i roman A. S. Byatt sa stajališta suvremene književne i kulturne teorije ocrtava djelokrug viktorijanske književnosti i kulture, i to kao baštine u temelju osnovnih teorija kojima se danas koristimo pri analizi ne samo historijskih zaloga, nego i suvremenosti vlastitih analitičkih pozicija. Ovaj se roman stoga čita i kao komentar na suvremenu proizvodnju znanja, ne samo u humanističkim, nego i u prirodnim znanostima, jer - primjerice - prati razvoj psihoanalize od njezinih začetaka u devetnaestome stoljeću, te genealogiju geologije i teorije evolucije od njihovih viktorijanskih ishodišta...
Vrlo dobro
