Drugi autor:
Tomislav Pletenac
Iako se Bram Stoker živo zanimao za narodne predaje i praznovjerice, prateći s velikom pozornošću novinske vijesti o povremenim epidemijama vampirizma, poput one o „Vampirima u Novoj Engleskoj“ što će je iz Pulitzerovih „žutih“ novina New York World od 2. veljače 1896. gotovo čitavu prenijeti u tekst svog najpoznatijeg romana, njegov Drakula u prvom redu ostaje željeno dijete literarne fikcije, „postbajronovski vampir“ za kakvog su se zanimali Goethe i Voltaire. O njemu su pisali nebrojeni autori, od Johna Polidorija i Sheridana Le Fanua, preko Rudyarda Kiplinga i Gustava Meyrinka do Anne Rice i Stephena Kinga, dok su ga na velikom ekranu ovjekovječili velikani filmske umjetnosti poput Murnaua, Herzoga i Coppole. Slabašna referencija na Vlada Tepeša daje mu povijesno opravdanje, a bolne teme poput ksenofobije ili side čine ga dan-danas nadasve aktualnim.
Književna elita osamnaestog i devetnaestog stoljeća latila se motiva vampira nakon što su horde neumrlih noćnika, iznikle iz jada, bolesti i straha, stoljećima terorizirale čitave regije Starog i Novog svijeta, o kakvima se i Stoker informirao iz najrazličitijih izvora.
Kao novo
