U svom bejrutskom stanu Aaliya Saleh živi sama, okružena mnoštvom knjiga. Bez boga, bez oca, bez djece, i razvedena, Aaliya za svoju porodicu predstavlja privjesak bez kojeg se može. Svake godine ona prevede na arapski po jednu knjigu koju pažljivo odabere, a zatim svoj prevod pohrani u kutiju. Niko nikad nije pročitao Aaliyino životno djelo: trideset i sedam prevedenih knjiga. Nakon što načuje da njezine komšinice, tri vještice, pričaju o njenoj bijeloj kosi, Aaliya će je slučajno obojiti u modro. U ovom iznimno lijepom portretu jedne povučene žene koja proživljava krizu poznog životnog doba, čitaoci prate Aaliyine misli prepune digresija, koje lutaju između vizija prošlog i sadašnjeg Bejruta. Živopisna razmišljanja o književnosti, filozofiji i umjetnosti prožeta su sjećanjima na libanski građanski rat i Aaliyinu vlastitu turbulentnu prošlost. Dok se pokušava nositi s promjenama u svom ostarjelom tijelu i navalama spontanih emocija, Aaliya je prisiljena suočiti se s nezamislivom katastrofom koja bi mogla skrhati ono malo vremena što joj preostaje.
Vrlo dobro
