Nastov nije mačak u vreći: Esterhazy voli stvari nazivati njihovim imenima. Djelo doista govori o ženi, ili o ženama,
ili o jednom muškarcu. (Naime, kako ju/ih muškarac zamišlja.) Dakle, o nama je napisana. O tijelu. O izdaji
tijela. O zamršenoj jednostavnosti naših odnosa. O
carstvu čula, o onome času kad smo na vrhuncu ili se
nalazimo pod njegovim nogama. (Pri čemu nije svejedno
kakve su noge.)
Esterhazy se u ovoj svojevrsnoj intimnoj biografiji bavi
mnoštvom raznolikih muško-ženskih odnosa: od veze s
ljubavnicom, suprugom, prijateljicom, kolegicom (lijepom,
odbojnom, vjernom, buntovnom, privlačnom,
pohlepnom,...) do povezanosti s majkom, pri čemu
razotkriva svijet svakodnevice u kojem klišeizirani izrazi,
poze i gluma nadomještaju prirodnu ljudsku komunikaciju.
Inteligentna i duhovita, ova je knjiga himna ženi, no
istodobno i poziv na propitivanje mnogih predrasuda o
erotičnom.
Vrlo dobro
