Žena i njen pajac, roman napisan u dvadeset dana, nadahnut Casanovinim Memoarima i Bizetovom Carmen, istodobno je roman o kurtizani, roman o fatalnoj ženi i roman o ženi – djevojčici. „Savršena tragedija” pretočena u operu, postavljena na scenu i na mali ekran (Sternberg, Duvivier, Bunuel), donosi nam samo golu igru strastima, bez digresija, bez morala, bez osude. Šesnaestogodišnju Conchu i četrdesetogodišnjeg don Matea dijele nepomirljive razlike. Gorki okus novca potpiruje sadomazohističke note, komunikacija je nemoguća, a mogućnost da će žena muškarca voljeti zbog onoga što on uistinu jest zauvijek pokopana. Libertinstvo, romantičarska strast i ironični skepticizam ključne su note ove fatalne partiture o ljubavi.
Vrlo dobro
