Ovo je priča o ljubavi. Djetinjstvo i ljubav određuju život. Evino djetinjstvo bilo je sreća i ljubav. Svaka je ljubavna priča drugačija. Evina ljubavna priča je osebujna, iznimna i patnja koja ju prati samo je njezina patnja ... I gubitak je samo njezin.
Stvaralački nadarena i u umjetničkom ambijentu odgojena, Latica Ivanišević prirodno je osjetila potrebu da se oduži sredini iz koje je potekla, da sačini album sjećanja, knjigu uspomena na obiteljske krugove svojega podrijetla. Tu priču ispričala je u svojoj prvoj knjizi, "Slušaj i gledaj Latice", obiteljskom romanu iz visokog zagrebačkog društva u kojem se reflektiraju mnoge estetske i ideološke odrednice i kontroverze 20. stoljeća.
U svojoj novoj knjizi "Žena tužnih očiju", autorica spaja dokumentarni i osobni diskurs, sjećanje i svakodnevicu a neke dijelove možemo iščitavati i kao najintimnije dnevničke zapise.
Autorica priča o Evi, ženi tužnih očiju koja živi među nama, koju nitko ne primjećuje kako se gubi u mnoštvu, kako je sjetna i odsutna. Knjiga je to u kojoj se isprepleću strast, bezgranična ljubav, hrabrosti, vjernost, izdaja, patnja, bol i smrti. Ovaj roman donosi duboko tragičnu priču, a opet toplu i ljudsku, kojom će s pravom privlačiti i zahtijevati pažnju čitalačke publike u svim svojim slojevima i aspektima.
Vrlo dobro
