Autorska knjiga Živjeti s nadnaravnim bićima. Vukodlaci vile i vještice hrvatskih tradicijskih vjerovanja studija je o suvremenim vjerovanjima i odnosu pojedinaca i grupa prema postojanju nadnaravna bića poput vukodlaka, vještica i vila. Počevši od kritike starijih etnoloških deskripcija ili folklorističkih dostignuća koja u pripovijedanju o nadnaravnim bićima ipak prije svega prepoznaju usmenu književnost, autor u knjizi ne želi vjerovanja svesti na mitske predaje, već želi razumjeti čovjeka kao nositelja tradicije i njegov odnos prema nadnaravnom te nastoji protumačiti i društvenu ulogu nadnaravnih bića u prošlosti i danas temeljem podataka koje je sakupio na vlastitim terenskim istraživanjima u unutrašnjosti Dalmacije. Autor započinje svoje istraživanje ključnom tezom o zbiljskome postojanju vjerovanja, o živom vjerovanju u nadnaravna bića koje se može iščitati iz postupaka i ponašanja pojedinaca. Razmotrivši pojmove i termine vezane uz vjeru i vjerovanje, autor se opredjeljuje za sintagmu tradicijska vjerovanja, a bića u čije se postojanje vjeruje (tragom Eliadea) naziva nadnaravnim bićima. Slijedi pregled nadnaravnih bića koja se i danas spominju u unutrašnjosti Dalmacije. To su ponajviše vile, more, vještice i vukodlaci, te još neka rjeđe spominjana stvorenja: vrimenjaci, višćaci/višćuni, negromanti/legromanti, orko (lorko, manjinorgo, maminjorgo, mrak), te najzad macić (malik, mačić, macarol, macmolić). U glavnoj raspravi knjige raščlanjuje se problem društvene uloge pričanja i vjerovanja u nadnaravna bića. Društvena uloga podrazumijeva i pričanje i vjerovanje. Ljudi nisu tek kazivači, pripovjedači, prenositelji, informatori – oni su djelatni subjekti koji pokreću vjerovanja, a vjerovanja zbog njih i postoje. Vjerovanja u nadnaravna bića se konstruiraju i održavaju kao vrijednosti i simboli: radi uređivanja vlastitog ponašanja, postavljanja društvenih normi, kontroliranja društvenih tenzija, nelegalnog stjecanja materijalne koristi i radi postizanja duhovnog integriteta.
Vrlo dobro
