Imam četrdeset godina i kad se osvrnem unatrag, vidim život pun uspona i padova, pun strasti i dubokih emocija, pun boli. Putem sam izgubila mnogo iluzija o muškarcima, životu, ljudima.
Ne volim kad me sažalijevaju i govore da nisam imala sreće, iako i u tome ima istine. Nisam imala sreće, nisam pronašla osobu koja bi me iskreno voljela i poštovala.
Nikada nisam pristajala na osrednje, na kompromise koji znače život bez ljubavi, na vezu i brak u kojem ljubav samo životari. Kad je ljubav u pitanju, želim sve. Želim strast, želim duboke osjećaje, želim obostrano obožavanje.
I vjerujem da na ovome svijetu postoji muškarac stvoren za mene, muškarac koji će me bezostatno i hrabro voljeti i biti otac moje djece.
Vrlo dobro
