Zlatarovo zlato klasičan je povijesni roman i jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti. Radnja je smještena u Zagreb 16. stoljeća, u vrijeme napetih odnosa između zagrebačkih građana i moćnog plemića Stjepka Gregorijanca, gospodara Medvedgrada. Kroz prikaz gradskih ulica, trgova i društvenih prilika, August Šenoa oživljava burnu prošlost Zagreba.
U središtu romana nalazi se ljubav između Dore Krupićeve, kćeri uglednog zlatara, i Pavla Gregorijanca, plemićeva sina. Njihov odnos otežavaju staleške razlike, obiteljski sukobi i spletke brojnih likova. Roman povezuje povijesnu građu s romantičnim zapletom, živopisnim opisima i napetom pripoviješću, a istodobno prikazuje sukob građanskog svijeta s plemstvom te Šenoinu sliku grada kojemu je posvetio posebnu pažnju.