Zlatni magarac, izvorno naslovljen Metamorfoze, jedini je u cijelosti sačuvani roman latinske književnosti. Apulej u njemu prati Lucija, mladića opčinjenog čarolijama i vlastitom radoznalošću, čija ga želja za upoznavanjem tajanstvenih sila pretvara u magarca. Tako započinje niz neobičnih putovanja, susreta i iskušenja kroz različite slojeve rimskoga društva.
Roman spaja fantastičnu pripovijest, satiru, pustolovinu i razmišljanje o ljudskoj naravi. U njegovu se osebujnom svijetu izmjenjuju groteska i ozbiljnost, svakodnevni prizori i nadnaravni događaji, dok umetnute priče, među kojima je i poznata pripovijest o Amoru i Psihi, obogaćuju glavnu radnju. Djelo istodobno govori o posljedicama neobuzdane radoznalosti, o patnji i preobrazbi te o čovjekovoj potrazi za smislom i iskupljenjem.