Roman o biskupu Vergeriju. Opisujući rodnu Istru u svojim djelima Tomizza je uvijek zagovarao potrebu suživota i snošljivosti jednih prema drugima. Mirio je razne etničke i ljudske različitosti. Materada (1960.) je Tomizzin književni prvijenac. Iako u njoj opisuje mučno iskustvo egzodusa, ona je i topla priča i dnevnik sjećanja onih koji su otišli. Slijedi Djevojka iz Petrovije (1963.) koja je drugi dio iste pustolovine, kasnije cjeline Istarska trilogija (1967.). Justina (Giustina), središnji lik ovog romana, ne uspijeva se snaći u novom gradu, kopni u potrazi za putom nemogućeg povratka. Bagremova šuma (1966.) završni je roman Istarske trilogije. Izbjeglička sudbina suočena je s bespovratnim iskorjenjivanjem, a spas od goreg moguć je samo prihvaćanjem sudbine, prihvaćanjem zemlje. Slijedi autobiografska trilogija: Peto godišnje doba (1965.), Stablo snova (1969.) i Mirjamin grad (1971.). Romanom Bolji život (1977.) predstavio se kao povjesničar svog kraja. Mnogi ovo djelo smatraju njegovim najboljim uratkom.
Vrlo dobro
