Pristupajući urbanizmu i postmoderni iz semiološke perspektive, autor se bavi različitim, ali povezanim fenomenima suvremenog urbanizma i arhitekture. Uzimajući kao moto situacionističku tvrdnju da je ono što netko želi učiniti s arhitekturom posve identično onome što netko želi učiniti od života, najprije nudi kratak prikaz razvoja postmodernog grada, a zatim, spajajući svjetske urbanističke trendove s hrvatskim primjerima, prelazi na niz konkretnih problema poput nekontrolirane izgradnje nebodera u Zagrebu, odnos reklamiranja i arhitekture, pouke distopijskog filma o suvremenom gradu, a na kraju se tematizira i odnos seksualnosti i grada, kao i značenje sjećanja na grad.
Vrlo dobro
