Dok New Orleansom hara uragan Katrina, dok popuštaju nasipi, a bujice drobe krhke drvene kuće i nose sve što im se nađe na putu, ljudi su prepušteni sami sebi. Pomoć je spora i nedostatna, a prisutnost televizijskih kamera tragediju pretvara u okrutni reality show. Zarobljena na tavanu poplavljene kuće bez vode i hrane, sva ta događanja promatra Zola Jackson, šezdesetogodišnja crna učiteljica u kojoj Katrina budi sjećanja na uragan Betsy koji je poharao New Orleans četrdeset godina ranije - upravo one godine kad je rodila sina jedinca Caryla.
Kroz niz retrospekcija pratimo razna razdoblja u Zolinu životu, u čijem je središtu uvijek Caryl - brižan i privržen sin, vedar i pametan dječak, izvrstan učenik, student i znanstvenik, lijepi zelenooki mulat. Zolin odnos prema sinu dolazi na kušnju kad se u Carylovu životu pojavljuje Troy, bogati bijeli mladić iz Atlante. Zola se ne može pomiriti s njihovom vezom i svoju posesivnost i netrpeljivost otvoreno pokazuje.
"Zola Jackson" prvenstveno je roman o majčinstvu u kojem se junakinja neprestano pita je li bila dobra majka. Leroy vješto prikazuje sve nijanse Zolinih unutrašnjih previranja koja su podjednako dinamična kao i drama koja se odvija u gradu. Jedini je svjedok Zoline drame kuja Lady, njezina povjerenica, suputnica i supatnica, koja će svojim djetinjastim ponašanjem unijeti određenu vedrinu u sumornu sudbinu glavnog lika i cijeloga grada.
Pored problema majčinstva Zola se u svojim monolozima bavi i temama vjere, ljubavi, solidarnosti te međuljudskim i međurasnim odnosima, bolno karakterističnim za priču s američkog juga.
Vrlo dobro
